Arheobotanička bašta u Muzeju Vojvodine: Divlji hmelj (Humulus lupulus L.)
Hmelj je dugovečna divlja povijuša koja raste i do šest metara u visinu. Tankom, vijugavom i hrapavom stabljikom se penje po plotovima, grmlju, ali i drugom, jačem bilju. Vrhovi mladih stabljika se ponekad isprepliću i uvijaju u smeru kazaljke na satu jedan oko drugog. Listovi su mu troprsti ili petoprsti. Kao i stabljika, listovi su hrapavi od kratkih, krutih dlaka. Biljka je dvodoma – postoje "ženske" i "muške" biljke. Hmelj cveta od maja do avgusta. Samo ženske biljke nose jajaste šišarke koje se prilikom branja lepe za prste. Dugačke su 3–4 cm, a široke 2 cm. U šišarkama se nalaze žlezdaste tvorevine koje se koriste, pre svega, u industriji piva. Smola iz lupulina konzerviše pivo sprečavajući razvoj mlečno-kiselih bakterija, etarsko ulje mu daje prijatan miris, gorke materije (humulon i lupulon) gorčinu, a tanin ga bistri taložeći belančevine ječmenog slada.