Буди одговоран...
према духу и телу!
Театрић Музеја - сваке суботе у 11 сати
Археолошка конференција
„Словени и њихови суседи у 1. миленијуму н.е.“
Платформа еМУЗЕЈ

Pavle Tatić (1881-1944)

.

Pavle Tatić rođen je 1881. godine u Novom Sadu. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje je stekao u rodnom gradu, da bi zatim otišao na studije u Budimpeštu. Kao mlad počeo je da piše za Neven, Glas naroda, a tokom Balkanskih ratova (1912–13) pisao je u Ilustrovanoj ratnoj hronici i Radikalskoj reči, u kojima je bio i glavni urednik. U listu socijaldemokrata Sloboda bio je odgovorni urednik (1911–1913), kada je list iz Budimpešte prešao u Novi Sad. Pri kraju Prvog svetskog rata Sloboda je obnovljena, i tada je Tatić bio njen saradnik i glavni urednik (1918), a kasnije samo saradnik.

Krst sa bazom i sedefnim intarzijama iz Franjevačkog samostana u Baču

.

Konzervacija, restauracija i rekonstrukcijа


Izgled krsta pre tretmana

U samom centru Bača, uklopljen u ambijentalnu celinu mesta nalazi se Franjevački samostan. U tišini, svedoči o vekovnom kontinuitetu života, korišćenja, osvajanja i razaranja, ali i o suživotu i multikulturalnosti ovoga kraja. Tokom svoje istorije manastirski kompleks je nekoliko puta obnavljan i dograđivan o čemu svedoče mnogobrojni istorijski izvori.

Borđoš – naseobina stara 7000 godina

.

Arheološka istraživanja lokaliteta Borđoš kod Novog Bečeja počela su 2014. godine kao rezultat saradnje stručnjaka Muzeja Vojvodine i Instituta za praistoriju i protoistoriju Kristijan Albrehts Univerziteta iz Kila u Nemačkoj.

 
Arheološko iskopavanje lokaliteta Borđoš

Zdela sa figuralnim predstavama iz Čuruga

.

U Čurugu, na nalazištu Stari vinogradi, među brojnim nalazima delova različitih posuda, pronađeni su i delovi jedne zdele, koja se po motivima ukrasa na sebi, izdvaja iz tog mnoštva. Zdela je bila izrađena od kvalitetne gline, na brzom-nožnom vitlu, pečena u grnčarskoj peći. Tamno sive je boje pečenja, uglačane spoljne i unutrašnje površine. Cilindričnog je oblika, sa jedva izraženom stopom. Proizvod je lokalnih majstora grnčara iz 4. veka, a čini deo materijalnog nasleđa arheološke kulture Limiganata u panonskom Varvarikumu.

Pokladno maskiranje

.


Pokladna maska, Straža, Banat, 1969.

Maska je rekvizit koji se često pojavljuje u ritualima i u narodnim obredima. Kada su u pitanju godišnji običaji, u našim krajevima maskiranje je prisutno najviše u zimskom ciklusu (vertepaši, zvezdari, a u nekim mestima i korinđaši) i početkom proleća. Verovalo se da se pomoću njega maskirani oslobađa svoje ličnosti i dobija magijsku moć u doba kada sunce treba da pobedi surovu zimu.

Običaji vezani za Bele poklade

.


Ljuljaška (slov. čertovo koleso – korišćena i tokom posta), Aradac, druga polovina 20. veka.

Poklade, poslednji dan pred početak posta, predstavljaju značajan prelaz između dva različita perioda, te su u prošlosti bile obeležavane na razne načine. Bele poklade (Velike, Uskršnje ili Proštene) padaju uoči Uskršnjeg posta, najdužeg i najstrožeg posta u godini. Najviše običaja upravo je karakteristično za ove poklade – oni su se vršili tokom čitave sedmice koja je prethodila tom postu (Bele nedelje), a Bele poklade (u nedelju) su njen vrhunac.