Буди одговоран...
према духу и телу!
Театрић Музеја - сваке суботе у 11 сати
Археолошка конференција
„Словени и њихови суседи у 1. миленијуму н.е.“
Платформа еМУЗЕЈ

Vojvođanski ćilim „čupavac“

.

Današnja priča je posvećena specijalnoj tkačkoj tehnici čiji je krajnji proizvod ćilim koji se u narodu zove „čupavac“. Takvi ćilimi uglavnom imaju jednu nit pamučne osnove i po dve niti potke, vunenu i pamučnu. Specifični su i po tome što „čupavci“ nemaju dva lica, jer imaju reljefne ornamente koji se smenjuju sa ravnim površinama. Oni nisu bili toliko zastupljeni u životu pojedinca kao ćilimi na pruge, ili ćilimi sa poljem i okrajnicom, jer se smatra da su bili zahtevniji za tkanje, a zbog svoje strukture nisu bili praktični. Ipak, „čupavci“ zaslužuju makar jednu muzejsku priču.

Proces tkanja se odvija na sledeći način: vunena potka se utkiva pomoću daske i napušta se preko metalne šipke. Uporedo sa pamučnom potkom vodi se i vunena potka koja se pomoću daske prema šari prebacuje preko metalne šipke tako da se dobije napuštano-čupavo tkanje.

 
Detalji čupavog tkanja, Vrbas, oko 1898.

Reklamne table

.

Reklama u obliku znaka firme, table ili cimera jedan je od najstarijih i kod nas najpoznatijih vidova reklamiranja, koji se zadržao do danas, doduše u nešto izmenjenom obliku. U početku su služile za orijentaciju potrošača, odnosno omogućavale su nepismenom čoveku da se snađe, a vremenom su dobile i reklamnu funkciju. Kasnije su se i ukrašavale, naročito slikama i bojama, s ciljem da potencijalnog kupca navedu na to da uđe u radnju.

Firma Jugoslovensko „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ d. d. (II deo)

.

                  

  U prethodnoj priči o firmi Jugoslovensko „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ d. d, posetioci sajta Muzeja Vojvodine su se upoznali gde se u Novom Sadu nalazilo njeno prodajno mesto, sa stovarištem. Ostalo je još samo da se predstavi istorijat ovog uspešnog i nadaleko priznatog proizvođača poljoprivredne mehanizacije.

Počeci Arheološkog odeljenja Muzeja Vojvodine

.

 Osnivanjem Vojvođanskog muzeja u maju 1947. godine sa radom je počelo i Arheološko odeljenje. U prvim godinama njegovog rada na izložbama su izlagani uglavnom pozajmljeni eksponati iz drugih muzeja, dok su osnovu arheološkog fonda činile nasleđene starine iz Muzeja Matice srpske i Patronata Srpske pravoslavne gimnazije u Novom Sadu. One su se sastojale od artefakata koji pripadaju različitim epohama, ali su praistorijski predmeti bili zastupljeni u najvećem broju. Iako sačinjen od vrednih predmeta iz daleke prošlosti, nasleđeni fond nema punu naučnu vrednost, jer su predmeti koji ga čine stigli u muzej bez ikakvih podataka o mestu nalaza. Naime, od celokupne zbirke koja je poklonom primljena od Matice srpske, a koju čini 248 inventarisanih predmeta, samo je za jednu posudu poznato tačno mesto nalaza, dok su tek dve posude zavedene u Glavnu inventarnu knjigu. U pitanju su otkupljene posude koje pripadaju neolitskoj potiskoj kulturi, pronađene u Banatskom Aranđelovcu, a treba napomenuti da se, zbog izuzetnog oblika i načina ukrašavanja, one i danas nalaze izložene na Stalnoj postavci Muzeja Vojvodine.

Logor Dahau

.

 Odmah nakon imenovanja Adolfa Hitlera za kancelara Rajha 30. januara 1933, nacisti su započeli teror nad svojim političkim protivnicima. Nekoliko meseci kasnije, SS i SA, paravojne organizacije nacista, izgradile su osnovu prvog nacističkog koncentracionog logora na temeljima napuštene fabrike oružja kod Dahaua, na oko 18 km od Minhena. Hajnrih Himler, vođa SS-a, objavio je da će ovaj prvi koncentracioni logor za političke zatvorenike biti otvoren 22. marta 1933. Javnost je u štampi o izgradnji prvih logora obaveštena u kontekstu navodne potrebe za „prevaspitavanjem“ onih koji stoje na putu „nacionalnoj revoluciji“ ili to planiraju. U Dahau su odmah dovedeni nemački komunisti i socijaldemokrate, Jevreji i drugi koje je Hitler smatrao neprijateljima. Prvi komandant logora bio je Teodor Ajke.

Spomenik kralju Petru I Karađorđeviću iz Stare Kanjiže u Muzeju Vojvodine – rešena misterija?

.

 Već više od 30 godina u Muzeju Vojvodine deponovan je kameni spomenik, stojeća figura muškarca u vojnoj uniformi, za koji se ne zna odakle je donet i koga je predstavljao. Ne postoji podatak kada je spomenik akviziran, zbog čega do sada i nije bio uveden u glavni inventar Muzeja. Prema sećanju zaposlenih Muzeja Vojvodine, spomenik je donet iz jednog većeg gradskog mesta u Vojvodini, gde se prvobitno nalazio na gradskom trgu, ali je, po izbijanju svetskog rata (bez preciznije informacije), bio srušen.

Uskršnji običaji Srba u Vojvodini

.

 Poslednja, sedma nedelja Uskršnjeg posta se u narodu naziva Velika ili Strasna nedelja, tako da se i svi dani u toj nedelji nazivaju veliki. U tradicijskoj kulturi Srba u Vojvodini ovi dani obilovali su obrednom praksom, koja je naročito izražena na Veliki četvrtak i Veliki petak. Ovi običaji bili su vezani za događaj Hristovog stradanja, i mnogi su propisani od strane Crkve. Do Velikog četvrtka su svi veći poslovi bivali završeni, jer se od ovog dana više nije radilo, već se život svodio na iščekivanju najvećeg godišnjeg praznika – Uskrsa.